pet - 16.03.2007, objavio barba 16. ožujak 2007 8:02:00

Je li veći problem prdnut' ili stisnut' i što čime dobivamo? Kad sam si prvi put postavio ovo pitanje (a nisam bez razloga) shvatio sam o čemu mnogi pričaju pozivajući se na Einsteina i njegovu teoriju relativnosti (naravno da većina ne zna kako zaista glasi ta teorija no to za ovu priču nije bitno)! Pokušavajući ispustiti nešto od gore navedenog često puta budete suočeni s odabirom -olakšati i riskirati ili trpjeti i dalje, mada je patnja gotovo neizdrživa!

Budući da nisam neki mučenik, odnosno da mi je tolerancija na bol vrlo nerazvijena, imao sam prilike u trenutku olakšavanja jednom prihvatiti i nepozvanog gosta. Čemu sve ovo? Evo vidite u narodu, barem u ovom dijelu naroda kojeg ja najbolje poznajem, rodila se izreka: «Htel je i prdnut i stisnut»! To vam je ljudi moji prokletstvo! Nakon konstantnog odgađanja problema prdež dođe samo kao posljedica onoga što pokušavamo stisnut', a onda kad se rješavamo posljedice uzrok postaje bolno očit i itekako smrdi! Slučajno sam pio pivo u jednom kafiću i čitao novine. Nažalost, rijetko na prvim stranicama i među naslovima koji bi nas trebali privući pri kupnji čitamo da su Glembajevi vrlo uspjela kazališna predstava. No, kad kojim slučajem to imamo prilike pročitati, uvijek se na tako neku vedru temu nalijepi i predež poput ljubomore glumaca koji već 30 godina rade pošteno svoj posao a onda dođe neka Seve Nacionale i otme im kruh. Eto vidite kako je to čudno. Konačno su u kazalište privučeni gledatelji različitih profila i umjesto da iskusni glumci iskoriste priliku i obrazuju ih, glumci su ljubomorni na neku tamo pjevačicu koja im je, usput, pružila mogućnost da se nakon 30 godina poštenog rada mogu ponovno diviti ispunjenom gledalištu i brojati novce kao posljedicu. Izgleda da opet netko hoće stisnut' i prdnut'. Pa vidi sad i ove naše generale u Hagu. Od tolike plemenitosti i žrtve za domovinu ostalo je balkansko prepucavanje i međusobno optuživanje. Prekrasna poruka koju šaljemo međunarodnoj zajednici. Jel mi to samo prihvaćamo njihovu igru koju nam nameću prema starom rimskom običaju «Razdijeli pa vladaj» ili smo shvatili da se za nekadašnje ideale u stvari nije ni trebalo ginuti!?  Sve se to nekad radilo u ime Boga i domovine! To sad znači da su naši najčasniji vojnici prestali vjerovati u Boga jer se ne boje situacije u kojoj će morati svojim poginulim suborcima na drugom svijetu objašnjavati zbog čega su im lagali?

 
4 komentar(a):


17. ožujak 2007 8:32:00, Majana

Prvo sam se nasmejala, i pomislila (sa simpatijama) - lud... skroz... Al, kad sam docitala do kraja, shvatih da uopste nisi naivan... svaka cast na razmisljanju :) Vrlo mudro i zdravorazumsko. I bas ti hvala sto si svratio kod mene, pa dodjoh da vidim ko si, inace bi mi promakao :(

17. ožujak 2007 12:31:00, barba

Bok Majana, drago mi je da ti se tekst sviđa! Vidio sam na tvom blogu da si na neki način razočarana pa sam ti se stoga obratio. No nijedno razočarenje nije uzaludno jer ostavlja određeni trag koji čovjeku otvara vidike.

17. ožujak 2007 14:20:00, Majana

Barba, zar nismo svi pomalo razocarani kad se okrenemo i pogledamo na ono sto je ostalo iza nas? Dobro je da si mi se obratio, cini mi se da razmisljamo na isti nacin, ali to ne znaci da nas tragovi ne bole, koliko god nam otvarali vidike u buducnosti :(