Je li veći problem prdnut' ili stisnut' i što čime dobivamo? Kad sam si prvi put postavio ovo pitanje (a nisam bez razloga) shvatio sam o čemu mnogi pričaju pozivajući se na Einsteina i njegovu teoriju relativnosti (naravno da većina ne zna kako zaista glasi ta teorija no to za ovu priču nije bitno)! Pokušavajući ispustiti nešto od gore navedenog često puta budete suočeni s odabirom -olakšati i riskirati ili trpjeti i dalje, mada je patnja gotovo neizdrživa!
Budući da nisam neki mučenik, odnosno da mi je tolerancija
na bol vrlo nerazvijena, imao sam prilike u trenutku olakšavanja jednom
prihvatiti i nepozvanog gosta. Čemu sve ovo? Evo vidite u narodu, barem u ovom
dijelu naroda kojeg ja najbolje poznajem, rodila se izreka: «Htel je i prdnut i
stisnut»! To vam je ljudi moji prokletstvo! Nakon konstantnog odgađanja
problema prdež dođe samo kao posljedica onoga što pokušavamo stisnut', a onda
kad se rješavamo posljedice uzrok postaje bolno očit i itekako smrdi! Slučajno
sam pio pivo u jednom kafiću i čitao novine. Nažalost, rijetko na prvim
stranicama i među naslovima koji bi nas trebali privući pri kupnji čitamo da su
Glembajevi vrlo uspjela kazališna predstava. No, kad kojim slučajem to imamo
prilike pročitati, uvijek se na tako neku vedru temu nalijepi i predež poput
ljubomore glumaca koji već 30 godina rade
pošteno svoj posao a onda dođe neka Seve Nacionale i otme im kruh. Eto
vidite kako je to čudno. Konačno su u kazalište privučeni gledatelji različitih
profila i umjesto da iskusni glumci iskoriste
priliku i obrazuju ih, glumci su ljubomorni na neku tamo pjevačicu koja im je,
usput, pružila mogućnost da se nakon 30
godina poštenog rada mogu ponovno diviti ispunjenom gledalištu i brojati
novce kao posljedicu. Izgleda da opet netko hoće stisnut' i prdnut'. Pa vidi
sad i ove naše generale u Hagu. Od tolike plemenitosti i žrtve za domovinu
ostalo je balkansko prepucavanje i međusobno optuživanje. Prekrasna poruka koju
šaljemo međunarodnoj zajednici. Jel mi to samo prihvaćamo njihovu igru koju nam
nameću prema starom rimskom običaju «Razdijeli pa vladaj» ili smo shvatili da
se za nekadašnje ideale u stvari nije ni trebalo ginuti!? Sve se to nekad radilo u ime Boga i domovine! To
sad znači da su naši najčasniji vojnici prestali vjerovati u Boga jer se ne
boje situacije u kojoj će morati svojim poginulim suborcima na drugom svijetu
objašnjavati zbog čega su im lagali?

nije loše!