čet - 05.07.2007, objavio barba 5. srpanj 2007 20:35:00

Tumarajući tako stratištem, zarobljen ograničenošću spoznaja svojeg vremena, Ivek je na trenutak osjetio lagani vjetrić preko mjesta koje bi, da je još uvijek u svom tijelu, nazivao čelom. Um mu je nevjerojatnom, nikad doživljenom silinom, većom od najjače viđene, ali čak i od strane najstarijih ljudi prepričane oluje, zapljusnulo neobjašnjivo jato spoznaja. Gledao je odjednom ispod sebe goruću zemlju, zmajeve, ogromne grdosije koje uz riku proždiru, nemilosrdno komadajući, sve živo stvoreno dok im se oko ustiju već gruša krv otprije zaklanog. Zaprepašteno je promatrao goruće nebesko kamenje što u svom rušilačkom pohodu ne oprašta nikome i ničemu, majmune koji šilje drvene štapove sve manje gledajući u zemlju a sve više stremeći k nebu. Slušao je kako se majmunski urlici pretvaraju u samoglasnike. Svjedočio je i prvim ljudskim suzama promatrajući majku koja se, miješajući urlike i krikove, savija i grči iznad prepolovljenog beživotnog tijela svog čeda. Shvatio je da može poletjeti dalje od polja na kojem je napustio tijelo, ali nije znao kamo poći budući da nikad nigdje drugdje nije ni bio. Uputio se napamet u smjeru kojim ga je povela neka čudna slutnja nadletjevši tako nad brdo na kojem je čovjek držao nož pokušavajući njime ubosti vezanog sina. Odjednom se našao između dva ogromna zida sačinjena od morskih valova što ga poklopiše pod površinu, a zajedno s njim i mnoštvo vojnika na jurećim zapregama. Ugledao je poluživo tijelo bespomoćnog konja kako udara o hrid na morskom dnu. Iz smrskane glave životinji prolipti krv jednako crvena kao i ona njegovog gospodara nabijenog na ostatak rascjepljenog ruda otpalog sa zaprege. Ivek je potpuno zaprepašten! U nervoznom i na čudesan način uzvišenom plesu triju tekućina, a u trenutku njihova zagrljaja, nije uspijevao po boji odrediti iz čije žile je potekla čija krv.

"Selak, kojn, plemenitaš ... ?"

U Ivekovoj "glavi" novi "život" odjednom je stvorio preteški košmar. Spoznajući vrijeme i prostor gubio se u sve većem ponoru nepoznanica. Tonuo je u mračni očaj istine sve dok nije začuo riječi ...


Nastavit ću... :)