Danas me baš uhvatila neka pobožnost. Čitam novine i iz zahvalnosti prema svetom Patriku pijem pivo! Nevjerojatno kako je Bog dobar kad nam šalje takve svece koji nas naprosto tjeraju na uživanje. Hm....to mi malo smrdi.... Idem ja skopat' neku vezu između Patrika i piva...... Niš'!?.....Izgleda da mi googlanje nije baš najjača strana! U novinama i onako ništa ne piše o tome «jer koga to stvarno zanima». Čovjek bi mogao bezobrazno insinuirati da je riječ samo o globalnoj pohlepi za novcem od strane industrije piva .......? Vjerojatno je, ipak, veza u tome što je Patrik bio jedan od prvih irskih svetaca koji je tu zemlju iz predkršćanskog vjerovanja uputio na kršćanstvo, a pivo je jedno od prvih alkoholnih pića (postoje pretpostavke o proizvodnji piva još od prije 7000 godina) koje često kršćane, mimo njihovih vjerovanja, navodi na nekršćanske postupke. Kako je onda Svevišnji to osmislio?
Ova priča me neminovno vraća na onu od jučer o izgriženom bombonu kojeg nemamo strpljenja pocuclati do kraja. Tako ni nas, u današnjem hedonističkom okruženju, više ne zanima bit već samo gutanje.
No budući da je danas nedjelja, sunce me lupa po tintari, skijaši završavaju ovosezonsko bacanje niz snježne padine, a emfastični komentari nevjerojatno lucidnog sportskog novinara razgaljuju mi dušu. Sve je tako idilično, a ja trtljam o hedonizmu. Koji kreten! Idem rađe negdje na karlovačko uz oprez, naravno, da kraj mene ne teče neki potok pa da iz njega nedajbože bezobrazno vreba kakava neposlušna nakupina CO2, pa da zbog mene i mog trovanja nadrapaju plemeniti ljudi koji se neprekidno žrtvuju proizvodeći pivo, pod svaku cijenu, ne bi li zadovoljili potrebe pivopija za dostojnim proslavljanjem dana svetog Patrika. Živjeli!
Koja si ti guba :)