«Svaki grad uz naše more ima svoga Lera» ... i uz rijeku, i uz planinu, i uz dolinu ... u stvari svaki grad, pa i ovaj moj gradićak ima svoga ... E, taj naš velikogorički je jednom poželio promijeniti ime u, ni manje ni više nego, John Wayne.
-«Lero», prema zakonu o ... «ne znam ni ja čemu» ... vi se nikako ne možete nazvati tim imenom!- odgovorila je službenica i nastavila igrati tetris na računalu.
«Lero» je razočaran otišao ubiti svoju tugu u još jednoj
litrici onog blaženog vina koje nastaje od kruha. Ne bojte se, ne radi se o
Biblijskom čudu! Sigurno ste i vi bar jednom bili ponukani da svog «Lera» primite za ruku i odvedete u
najbližu trgovinu kako bi mu kupili kruh zbog kojeg je on gubio sate i dane smišljajući
kako bi na što domišljatiji način, po tko zna koji put, tražio neki «dinar» za
njega. Tada bi vam poput umiljatog janjeta priznavao da nije mislio na kruh
koji mu vi želite kupiti. Dakle, da popijete barem desetinu «kiseline» koju on
svakodnevno unosi u svoje umorno tijelo vjerojatno bi i vi promijenili ime u, na primjer,
Zsa Zsa Gabor ili bi se možda poželjeli deklarirati kao pripadnik
populacije pavijana. E sad, pavijan ne možete postati iz čisto praktičnih
razloga (DNK i broj kromosoma), ali ne vidim prepreke u ostvarivanju vaše želje
da se prezivate Gabor koliko se god to meni možda činilo glupim ili nepromišljenim. Naš
velikogorički «Lero» u žilama ima ugrađene Romske krvi, priznali to mnogi ili
ne, predrasude smrdljivog konzervativizma su tog nesretnika djelomično i dovele
do flaše s kiselim vinom. Evo sad apsurda, čovjeka ispljunemo kao odvratni
zalogaj na prljavi pod, gazimo ga, ali ne dovoljno jako kako ga ne bi ubili i
uskratili si zadovoljstvo sažaljevanja nad «jadnikom»!!! «Lero» shvaća da je
«otpadak», želi promijeniti ime, a ovi mu odjednom ne daju da se razlikuje od
njih .... halooo!? ......
Neki dan sam, naime, naišao na članak o ostavci Tomislava Nikolića na funkciju predsjednika Srpskog parlamenta. U tekstu se spominje predstavljanje knjige Haaškog optuženika i Nikolićevog šefa Vojislava Šešelja pod naslovom «Rimokatolički zločinački projekt umjetne hrvatske nacije». E sad ... ne razumijem zašto Vojo želi da netko koga on ne voli bude dio njegovog naroda? Ili zašto većina Hrvata silom želi Bunjevce uvjeriti kako su i oni Hrvati? Čini mi se da je u pitanju paranoja, strah od različitosti i ponajprije lijenost. Svima nam je lakše zamrziti nego se potruditi upoznati drugoga i prihvatiti ga onakvim kakav on želi biti.
u neko raaanooo jutro procitah:))) i osmeh jos traje... prevodim ovu poslednju recenicu onako kako mi drago: danima se potrudjujem upoznavati drugoga i sve mi lakse prihvatati ga onakvim bas kakav je... jos sebe da naucima na isto pravilo i da sacekam septembar i ono gore:)