ponekad ... sve češće ... ne osjećam

niz vrijeme k'o ispit za dušu

ćutnji samo se prisjećam

tih bura što kroza me' pušu

dan i noć samo su mijene

a godina kraj svjetla krug

od divljenja ostaše sjene

od požuda đavolji zdrug

i sreća je umorna dama

osmjeh ni prićut mi ne da

u sebi rađe je sama

sa sobom suze mi gleda

tek skelet po zemlji hoda

kostur bez misli i mesa

još samo srce nek' proda

... i neka ga zdrobe nebesa