pet - 08.06.2007, objavio barba 8. lipanj 2007 20:19:00
kiša ... to bezbroj suza polijeva prljave puteve
odnosi blato naših koraka natrag u nebo
... tako čista, tužna ... nevina?
jedva je suglasna prati nam obraze čije se mrlje više ni kožom odrati ne daju
sama gubi nevinost i spokoj duše
... zato plače sve rjeđe
... ostavlja suše
... guše nas!
... ruše.
 
9 komentar(a):


8. lipanj 2007 20:43:00, medeja7

...da tako čista, tužna, nevina...Lijepo. I ja sam danas spominjala sinočnju kišu.Bye.:)))

8. lipanj 2007 22:22:00, pep

Aja sam tužna jer nisam već na moru

9. lipanj 2007 0:24:00, barba

@medeja7 - razmišljamo o istome :) @pep - Polaaako! Strpljen spašen!

9. lipanj 2007 5:53:00, feba

netko je poetski raspoložen...

9. lipanj 2007 10:14:00, feniX

a ja baš volim te letnje pljuskove, pa i na moru...ne volim one sumorne dane...ali ne svaki put kad je kiša..mislim da ima veze sa tim kako je kad doživljavamo

10. lipanj 2007 17:04:00, barba

@feba - da poetski :) @feniX - I ja ih volim! Volim kišu! Ali ona nas sve manje voli :(!

11. lipanj 2007 21:26:00, Majana

tvoja kisa je lepa, verovatno je vec iza tebe. moja je danas tu, onako, sa crnim nebom i grmljavinom. mokra kosa, mokre ruke, mokre espadrile... volim kisu sta god da ostavlja za sobom.

12. lipanj 2007 8:14:00, janna

vrijedi čekati da se onako naglo izlije ne suhu zemlju koja prodiše i miriši.Ništa ne miriši kao zemlja poslije kiše.Zahvalna zemlja:)

14. lipanj 2007 1:08:00, barba

@janna - Ma zemlja je lijena! Samo leži i čeka da ju gazimo, a onda -kao- pati ("jadna izmučena zemlja" ... i te fore) Kiša barem pada, trudi se, radi nešto. Kiša i zemlja nisu prijatelji :)))