Morao sam «nekim čudom» na službeni put u Cetinsku krajinu, pa sam opijen atmosferom navijačkog ludila dobio inspiraciju za malo «poezije».

Cetina negdje ispod mene teče i vjerojatno šumi i vjerojatno se netko uz taj šum voli i vjerojatno zbog tog šuma pjesnici pišu pjesme,  a ja ni ne čujem ni ne vidim rijeku...tko zna zbog čega uopće teće i čemu slapovi i čemu kapi i čemu..... vremena su nekad imala vremena igrati se ljudima..... i vrijeme sigurno ponekad pomisli: «nije dobro u sebe gutati besmislice izgubimenevića». ....da sam ja vrijeme već bih odavno namjerno i na vrijeme umro!

 (..........i dpmne ;) Hrvatska – Makedonija 2:1, ole oleeeeeee).