Šeću dva beduina pustinjom i raspravljaju o postanku svijeta, besmislu ljudskog postojanja, transcendentalnoj meditaciji ... Zapričaše se tako oni, kad na horizontu ugledaše ogromnu «kamenu kuću».

-Što je ovo?- u isti čas, iznenađeno, uzviknuše obojica i poplašiše oronulu devu koja je, već uljuljana predugim putem, lagano drijemala hodajući.

-Aha!- dosjeti se mudriji –To ti je, moj Mustafa, piramida!

-Aaa, ...piramida - suputnik tupavo prihvaća odgovor te upita –Jel' to ono kad je nekad davno znao umrijet' neki «ćaćo», pa ga unutra zatvoriše?

-Jest Mustafa, dašta je - potvrđuje Alija znalački naboranih obrva kako bi i licem iskazao svoju intelektualnu nadmoć nad onižim grbavcem koji se kroz pijesak odgurivao, trulim štapom, hromajući na desnu nogu.

-Ček, ček - iskrešti Mustafa u falsetu kao pubertetlija u kasnoj fazi mutiranja. -Nisu li u tim piramidama skrivena veeeelika bogatstva?- uzbuđeno nadodaje, znatno dubljim glasom, stvarajući tako dojam hollywoodske napetosti.

-Velika, moj Mustafa, velika...!- zamišljeno će Alija, pogledavajući u nebo, kao da na taj način želi doseći nevidljivi vrh onoga što se skriva duboko u kriptama drevnih piramida.

-Velika...velika – ponavlja, mumljajući u bradu Mustafa, osjećajući u grudima uzbudljivo, radoznalo titranje izazvano mistikom neslućene mogućnosti nagloga bogaćenja.

Odjednom obojica shvatiše da više nema potrebe za čekanjem, te potrčaše navrat nanos u otvor piramide kraj kojeg je, razvaljen, ležao tisućljetni kamen što je kroz minula vremena strpljivo čuvao tajnu povjerenu mu od pradavnih gospodara. Očito je kamen ponukan tsunamijem ljudske gluposti shvatio da je Sizif u svom poslu, za razliku od njega, ipak mogao pronaći neki smisao......

-Alijaaaaa.....Alijaaaaaa!- uplašen i izgubljen šepavac dozivao je svog suputnika tumarajući labirintom piramidinih hodnika. Alija je, kao progutan, nestao u utrobi drevne građevine. Nakon očajničkog dozivanja u jezivoj atmosferi mračnih hodnika čula se samo daleka jeka Mustafinog glasa i nervozno lupkanje njegova štapa. Izgubljeni je beduin nakon nekog vremena došepao do otvorenih pozlaćenih vrata iza kojih se nalazila ogromna prostorija sa kamenim sarkofagom oko kojeg je bilo razbacano mnoštvo dragocjenosti. Usred kripte, ruku položenih na brdo zlatnika, žmireći, u transu je stajao Alija i mumljao nešto nerazumljivo.

-Alija, što to radiš?!- povika prestravljeni Mustafa.

-U tran-su saaaam!- promrmlja očito iznenađeni beduin.

-U kakvom transu? Sereš!

-Ne se-rem, o-vo ti je or-gi-nal-ni trans u kripti - nastavlja recitirati Alija kao da izgovara zaboravljenu latinsku molitvu, naglašavajući svaki slog, kako bi pojačao dojam mističnosti, za Mustafu, već dovoljno zastrašujućeg prizora.

-Uostalom, dok sam ja u transu, ti bi mogao napojiti devu koja vani skapava od žeđi, umjesto da ovdje ispituješ gluposti!- naglo, trgnut iz «meditacije», prodere se Alija na uplašenog grbavca dok su mu kroz rupu na dnu torbe, sačinjene od devine kože, kapali sitniji zlatnici. Mustafa se zbunjeno, ali poslušno okrene prema izlazu krenuvši se pobrinuti za životinju čije usluge su im zaista bile neophodne u ovom surovom okružju. Hodajući ka izlazu, šepavac je razmišljao: «Trans u kripti?! Jel' originalan ili nije? Čiji su zlatnici? Jel' Alija mulja? Je li to važno? Gdje ću nabaviti vodu za devu? Tko je počeo rat? Ima li života u svemiru? Zašto Alija krad....?» Posljednje pitanje bojao si je postaviti čak i u mislima ... Ipak mu je nekako postalo jasno da je svejedno je li trans u kripti orginalan ili nije kad Alija bez obzira na to krade zlatnike sa sarkofaga mrtvog čovjeka........

-Kaj ti briješ .... je-si ti nor-ma-lan?!- prenu me Krešo iz transa, nadvivši se nada mnom i mojim laptopom koji mi je gotovo ispao iz krila.

-De si majstore!- radosno dočekah rođaka koji se nakon dva tjedna vratio sa službenog puta.

-Kaj briješ, koji trans, koja kripta?- očito je Krešo već neko vrijeme stajao iznad mene špijunirajući što pišem.

-Ma niš. Kaj buš žuju?

-Kaj pitaš gluposti, to ti je k'o da si pital jel zna Papa očenaš? Ha ha ha!

Tako smo Šokre i ja popili po pe......, par piva te smo tako zapavši u trans zaboravili na kripte, blaga i sve moguće gluposti «drevnog Egipta».