Primih od frendice mail s ovom pjesmom. Ne znam autora, pa mu se unaprijed ispričavam zbog nepotpisivanja!

Kak prebiti cucki
megle se vlečeju
prek brega
Bog zna kam.

Stari pijanec,
skoro slepi,
v truloj kleti,
sam, kak pes.

Plesnivo lišće
veter odnaša,
vrapci ščofaju
kokošji drek.

Čoravi maček,
ofucani, grdi,
na poceku dršće,
betežen.

Vrag ti jebi
takvu lepotu.

:))

Pričaju «stari» o životu kao da samo oni poznaju zrnca mozaika istine. Kao da su svi ostali mrtvi ili još nerođeni. Kao da je život nešto što će doći tek kad njih neće biti.

A onda ... ?

Život nije definicija.

Život nije matematika.

Život je sklizav, migolji! Vara i nasmijava.

Život rastužuje!

Ali ... bi li uopće imao smisla bez suza? Žedni ... suhi život?! Glupost! Život je zanimljiv dok škaklja i bježi. Najljepši je dok ga nismo svjesni, a najstrašniji je kad se krenemo boriti za njega! Toliko je taj život skrivio da bi ga u samoga njega trebalo negdje zatvoriti bezbroj puta donjega! ..... ? ... a ... prekrasan je!

Ja sam zatreskan u ŽIVOT!!!

P.S. Čovjek se uglavnom zaljubljuje u varalice!