Nikad zapravo nisam upoznao svoj tok, prihvatio svoju "bistrinu" niti shvatio da protječem pored nečeg što više nikad neću sresti. Svaki kamen korita u kojem se valjam dogodit će se samo u trenu kad se sudarim s njim i ... u stvari čitavo moje "tečenje" svodi se na izbjegavanje kamenja, a rijetko koja kapljica mene ima hrabrosti naplaviti obalu i ispariti na njoj. (koja budala ... i onak ću ponovno pasti s prvom kišom)