opet umiru ljudi …

opet … u nemiru ćudi

budi se iz njihovih grudi

ludi poriv za smrću

opet krv srču oholi

opet se u grču voli

goli podanik boli …

i moli za manje gorčine

bludeć' rubom divljine …

žudeć' za mrvom tišine …

evo me … OPET! :)

Nikad zapravo nisam upoznao svoj tok, prihvatio svoju "bistrinu" niti shvatio da protječem pored nečeg što više nikad neću sresti. Svaki kamen korita u kojem se valjam dogodit će se samo u trenu kad se sudarim s njim i ... u stvari čitavo moje "tečenje" svodi se na izbjegavanje kamenja, a rijetko koja kapljica mene ima hrabrosti naplaviti obalu i ispariti na njoj. (koja budala ... i onak ću ponovno pasti s prvom kišom)

Još je jedan krug napravila ova napaćena lopta. Izvrtjeli smo se mi tako i u velikom i u 365 malih kružića. No, nije nas vrtjela samo naša kugla. Kad izračunamo koliko smo se puta okrenuli na peti zbog neodlučnosti, koliko smo puta kružili oko nečijeg malog prsta ... nakon svih tih obrtaja shvatimo kako je čovjek zapravo izdržljiv, prilagodljiv, tolerantan, samozatajan ... Mnoštva bih se još vrlina mogao sjetiti, a da opisuju ljudsku otpornost na vrtoglavice izazvane vanjskim podražajima. Kada uzmemo u obzir sve ove vrtnje koje podnosimo mi obični ljudi, ako malo promislimo, počet ćemo nevjerojatno cijeniti naše vođe. Zamislite koliko su oni još obrtaja proživjeli u ovoj godini. Koliko su puta morali mijenjati stavove radi «općeg dobra»! Kako su često bili prisiljeni okretati priče da bi ih mi «neuki pučani» lakše progutali! Zaista uviđavno! A uračunajte tu još i broj okretanja leđa izgladnjelom puku u trenutku plime emocija prikrivajući tako suze zbog naše patnje i jada.

Ponekad pomislim kako bi bilo bolje da se ništa ne vrti jer bi se na taj način zaustavile i potonje laži. No, s druge strane ... tu je Bog koji se brine za «kaos» velikih razmjera. Mi smo samo zaduženi da povremeno počistimo male univerzume zarobljene u našim glavama.  Dakle, kad posložimo naše nemire i nesigurnosti, zatomimo oklijevanja, uvjerimo se u smisao i ispravnost odluka, onda ćemo već imati veliki kapital da, udružujući se, svoju sigornost i mir ponudimo drugima!

Sretnu Novu Godinu želi Vam Barba!

Dok topovi riču muze šute
... majku im topovsku ... !

Gute me ... i zaustavljaju
 majku im lopovsku ...!

Tko će ukrasti dolar "Vlasti"?
Tko će pod nju pasti i podat joj časti,
a sve dok izmoždeni jad guta zadnji čvarak
jer isrkaste mu i posljednju kapljicu masti.

Dogovorite se kreteni već jednom!
Jer ovdje u sjeni, u ovom zakutku bijednom
jasno je i meni da vaša "Vlast" kleči pred tronom,
žudi za bljutavim bombonom
što će vam ga bacit k'o stoci ... !

Prodani vazali!

Zatočiste nas k'o brod u boci.
Znate li uopće koliko ste mali?

Ovaj svod nad vama hropće ...!
Dragi Bog plače, al' vama te drame ništa ne znače.

Vi ste "ministri" ... filistri, karnistri za tuđu rigotinu.
Razvlačite po blatu sirotinju što u vama vidi Boga!

Telad od lošeg zlata!

Vi ste prljava droga pomiješana sa žbukom
što se s pukom i razumom igra k'o s izbušenom rukom.

Dogovorite se kreteni već jednom!
... jer zbog vas pišem s mukom.

Primih od frendice mail s ovom pjesmom. Ne znam autora, pa mu se unaprijed ispričavam zbog nepotpisivanja!

Kak prebiti cucki
megle se vlečeju
prek brega
Bog zna kam.

Stari pijanec,
skoro slepi,
v truloj kleti,
sam, kak pes.

Plesnivo lišće
veter odnaša,
vrapci ščofaju
kokošji drek.

Čoravi maček,
ofucani, grdi,
na poceku dršće,
betežen.

Vrag ti jebi
takvu lepotu.

:))

Pričaju «stari» o životu kao da samo oni poznaju zrnca mozaika istine. Kao da su svi ostali mrtvi ili još nerođeni. Kao da je život nešto što će doći tek kad njih neće biti.

A onda ... ?

Život nije definicija.

Život nije matematika.

Život je sklizav, migolji! Vara i nasmijava.

Život rastužuje!

Ali ... bi li uopće imao smisla bez suza? Žedni ... suhi život?! Glupost! Život je zanimljiv dok škaklja i bježi. Najljepši je dok ga nismo svjesni, a najstrašniji je kad se krenemo boriti za njega! Toliko je taj život skrivio da bi ga u samoga njega trebalo negdje zatvoriti bezbroj puta donjega! ..... ? ... a ... prekrasan je!

Ja sam zatreskan u ŽIVOT!!!

P.S. Čovjek se uglavnom zaljubljuje u varalice!

Zar ona je proizvod rasporeda protona,

taj zagonetni osmjeh ... nakupina neutrona?

Zar sva ta snaga tek iz bozona,

dok strast je zbrka razigranih elektrona?

A gdje je ljubav?

Te slatke riječi ... proizvod kiseline?

Samo DNK bez transcendentne dubine?

Sjaj u očima ... kažu sudar fotona,

a i on tamni zbog izbušenog ozona!

A gdje je ljubav?

Njome vladaju geni,

okružuju je kreteni,

fasciniraju dolari i jeni,

... a što onda ostaje meni?

Kvarkovi, kvanti, rastrošni prevaranti,

kojekakvi mrakovi i bezdušni za..banti.

U svoj toj zbrci osjećam se gubav

i ostaje mi samo neuzvraćena ljubav!